U cilju doprinosa unaprjeđenju zaštite prirode u prekograničnom području između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, kao i jačanju kapaciteta institucija i organizacija za zaštitu prirode u ove dvije zemlje u nastojanjima da se smanje prijetnje biodiverzitetu, izrađena je Studija u kojoj je obrađen status nacionalnih strategija/planova kao i zakonodavne i institucionalne strukture – Kratak pregled nacionalnog zakonodavstva i relevantnih dokumenata koji se odnose na upravljanje vrstama i monitoring biodiverziteta u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Studija je izrađena u okviru prekograničnog projekta ,,BEAR in Mind: Bringing environmental actions for the biodiversity protection across the borders’’, koji finansira Evropska unija u okviru IPA Programa prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020, kao i Ministarstvo javne uprave kroz program kofinansiranja projekata i programa nevladinih organizacija podržanih iz fondova EU za 2020. godinu, a koji Centar za zaštitu i proučavanje ptica implementira u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine: Ornitološko društvo “Naše ptice” i Udruga za zaštitu okoliša i održiva razvitka “Naša baština”.
U Studiji su dentifikovani relevantni planovi/programi, strategije i zakonski okvir kada je u pitanju zaštita prirode, a ponuđen je i osvrt na sprovođenje politika u obje zemlje (međunarodni multilateralni sporazumi, nacionalni pravni okvir, pravni status zaštićenih područja, status u uspostavljanju Emerald mreže zaštićenih područja, stepen usklađenosti sa Direktivama EU, planovi upravljanja za četiri zaštićena područja – NP Durmitor i Park prirode Piva u CG, i NP Sutjeska i Park prirode Blidinje u BiH). Pored toga, identifikovana su i pravna pitanja, postavke upravljanja, integracija politika i prioriteti u upravljanju i zaštiti i načini na koji utiču na sprovođenje politika koje se tiču zaštite prirode.
Opšti zaključak izveden iz analize strateškog i zakonodavnog okvira u pripremi Studije je da su planovi upravljanja prethodno navedena četiri zaštićena područja u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori u skladu s zakonskim okvirom dvije zemlje, ali da se istraživačke i monitoring aktivnosti moraju unaprijediti, da se komunikacija unutar i izvan relevantnih institucija mora pojačati, što povlači i intenzivnije uključivanje lokalnih zajednica i svih drugih zainteresovanih strana u upravljanje zaštićenim područjima, uz dostizanje dugoročne finansijke održivosti kao jednog od najvažnijih faktora.
Kao dodatni problem u razmatranju statusa zaštićenih područja i unaprjeđenju upravljanja istim, identifikovana je i činjenica da Crna Gora priprema državne informacije o životnoj sredini, a Bosna i Hercegovina to ne čini. U narednom periodu to bi trebalo riješiti, posebno ako će te dve države uspostaviti novo prekogranično zaštićeno područje.