Biodiversity Mammals

Smeđi medvjed je sisar iz reda zvijeri (Carnivora), porodice medvjeda (Ursidae), roda medvjed (Ursus) i vrste smeđi medvjed (Ursus arctos). Smeđi medvjed je nekada bio rasprostranjen po cijeloj Euroaziji i Sjevernoj Americi. U Evropi nikada nije živio jedino na Islandu i na sredozemnim ostrvima Sardiniji, Korzici i Kipru.

Medvjedi su najveći kopneni mesožderi. Na Balkanu odrasle ženke imaju prosječno 100 kg, a mužjaci 150 kg, ali poneki primjerci prijeđu i 300 kg. Tokom godine masa iste odrasle jedinke može odstupati više od trećine: najveća je u kasnu jesen pred brloženje, a najmanja početkom ljeta odnosno krajem sezone parenja. Tijelo je pokriveno dugom dlakom i gustom poddlakom. Ljeti je poddlaka dosta rjeđa nego zimi. Boja dlake pretežno je smeđa, a po hrptu je često tamnija pa i crna. Vrhovi dugih dlaka znaju biti svijetlosivi.

Medvjedi oko 95 % prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom, a udio životinjskih bjelančevina sastoji se uglavnom od beskičmenjaka i lešina većih životinja. Od biljne hrane u proljeće i ljeti dominiraju zeljaste biljke i trave, ljeti se pridružuju razni mekani plodovi, a u jesen i žir bukve kao glavna hrana za prikupljanje zimskih zaliha potkožne masti. Zbog kratkog i jednostavnog probavnog trakta znatan dio pojedene biljne hrane prođe kroz cijeli trakt slabo ili nikako probavljen. To medvjedu stvara potrebu za uzimanjem što većih količina hrane. S druge strane, zbog samo djelimične razgradnje tokom probave, medvjed izmetom pomaže širenju biljnih vrsta, prenoseći njihove sjemenke na velike udaljenosti.

Medvjed uglavnom živi sam, ženka sa mladima. Početkom decembra povlači se u unaprijed pripremljene brloge (pećine, pukotine u stijenju, veće šupljine u stablima). U brlogu mužjaci su sami, kao i bremenite ženke. Tu provodi vrijeme do proljeća (april – maj), u drijemežu, sa usporenim životnim funkcijama i reduciranim metabolizmom. Tjelesna temperatura mu je tada snižena, opada broj otkucaja srca a disanje postaje rjeđe.

Polnu zrelost dostižu u 4-oj godini života. Pare se u periodu maj–jun. Ženka se pari svake druge godine. Oplodnju po pravilu vrši najjači mužjak. On može da oplodi i više ženki. Bremenitost traje 30–34 nedjelje. Mlade ženka rađa u brlogu. Na svijet donese 1–3 mečeta koji su vrlo mali, težine oko 500 grama, skoro goli i slijepi. Progledaju nakon mjesec dana, sisaju do zime, ali već nakon 2 mjeseca starosti uzimaju, više iz znatiželje, i hranu biljnog porijekla. Usljed obilja mlijeka brzo napreduju i dobijaju mekanu dlaku. Majka ih budno pazi i čuva. Tada je jako opasna. Sa majkom prvu zimu provedu u brlogu i ostaju sa njom do maja ili juna, odnosno do perioda parenja. Staništa mrkog medvjeda su neprekinuta područja bogata raznolikim biljnim pokrivačem u kojima su dostupnost hrane, mogućnost skrivanja i postojanje prostora za brloženje najvažnije osobine. Da bi ta područja zadovoljila sve životne potrebe medvjeda, moraju se sastojati od različitih tipova šuma, pri čemu presudnu ulogu imaju sastojine listača krupnog sjemena kao što su bukva, kesten, hrast itd. Dodatno, za medvjede je važna mogućnost kretanja u svim smjerovima, uključujući i zone sa različitim nadmorskim visinama, dok je za preživljavanje mladih u brlozima tokom zime, neophodan mir u staništu.

Vuk predstavlja karnivornu i visoko mobilnu vrstu sa holarktičkom rasprostranjenošću, koja obuhvata različite tipove staništa, od tundri i tajgi na sjeveru do pustinja na jugu, što se može objasniti velikom ekološkom fleksibilnošću vrste. Progon je naročito bio intenzivan na prostoru zapadne i centralne Evrope. U južnoj i istočnoj Evropi lovni pritisak na vuka bio je znatno manji tako da je vuk opstao na daleko širem prostoru, prije svega, Karpata, Dinarida i Balkanskih planina. Nestanak vuka na većem dijelu njegovog istorijskog areala ostavio je značajne posljedice na strukturu i funkcionisanje ekosistema koje je vrsta prethodno naseljavala.

Sivi vuk izgleda kao veći pas. Prosječna masa odraslog vuka iznosi oko 30 kg dok najveći primerci mogu biti mase do 50 kg. Ženke su u pravilu lakše i manje od mužjaka. Krzno vuka čine duge pokrovne dlake i vrlo gusta poddlaka. Dlaka je naročito duga na vratu gdje oblikuje tzv. grivu. Vukovi su bojom krzna prilagođeni staništu; tako na krajnjem sjeveru imaju blijedo-sivu do bijelu boju krzna, u pojasu šume mrku,tamniju boju i oštru dlaku, a crvenkastu boju i kratku dlaku u stepama i pustinjama (Poklar, 2013.). Oko usana nalazi se dlaka bijele boje, zbog koje je dojam da vuk ima osmijeh.

Vučji čopor je hijerarhijski ustrojen. Roditeljski par vukova je dominantan, dok ostali pripadnici čopora međusobno grade odnose nadređenosti i podčinjenosti. Dominantan vuk ili vučica odlučuje kada će čopor ići u lov, gdje će biti brlog, a i plijen jedu po hijerarhiji, slabije rangirani poslije jače rangiranih. Samo jedna vučica (dominantna) u čoporu može imati mlade, što je jedan od mehanizama samoregulacije veličine populacije vuka, a spriječeno je i parenje u srodstvu. Može se reći da vodjstvo čopora u vrijeme parenja preuzme vučica jer ona odlučuje gdje će se okotiti, što znači da o njezinoj odluci ovisi na kojem će području čopor živjeti i loviti dok je štenad još premalena za praćenje čopora

Pripadnici čopora međusobno komuniciraju zavijanjem i tako se lakše okupljaju. Ono je i jedan od načina obilježavanja teritorija. Najčešće zavijaju neposredno po završetku lova kako bi se okupili. U sezoni parenja reproduktivni članovi čopora zavijanjem učvršćuju svoj dominantni status u čoporu. Vukovi zavijaju ljeti češće nego zimi, jer tada mlade vukove uče novim vještinama. Zavijaju uglavnom noću, a u kasno proljeće i početkom ljeta izbjegavaju zavijanje kako ne bi otkrili mjesto brloga u kojem su mladunci. Kada su gladni ili u lovu, vukovi ne zavijaju jer bi otkrili svoju prisutnost potencijalnoj lovini.

Parenje vukova počinje u decembru i traje do februara. Bremenitost traje 62 – 64 dana. U martu ili aprilu vučica okoti 3 – 4 vučića koji su slijepi. Progledaju nakon 2 nedelje.

Sisaju 6 nedelja, a zatim ih roditelji hrane polusvarenim mesom. Poslije 3 mjeseca, mladi izlaze ispred jazbine a roditelji im donose hranu.